SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Hercegovina Vukovaru 25.02.11.

Vučedolska golubica je najpoznatija keramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu. Modelirana u obliku golubice, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Vukovara, u čijoj se blizini Vučedol nalazi. Imala je kultnu namjenu kao kadionica. Tamne je boje, ukrašena bijelom inkrustacijom (mašnice, ogrlica, niz valovitih i cik-cak crta na krilima) u urezanom ukrasu i ornamentu nastalom žigosanim ubadanjem. Iako je prozvana golubica, arheolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici.

Vučedolska kultura inače je kultura mlađeg eneolita (bakrenog doba), nazvana po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje bakrenog doba. Još se naziva i slavonska kultura i Zok-kultura (prema nalazištu Zok u Mađarskoj). Trajala je otprilike 2150-1850. pr.Kr., a rasprostranjena je na području Srijema, istočne i posavske Slavonije te okolice Bjelovara. Isto tako nalazimo je i u Austriji, Mađarskoj, južnoj Slovačkoj i Rumunjskoj.

Povezati golubicu iz Vučedola s raširenim dlanovima ruku svakako ima posebnu simboliku prema ljudima, braći, sestrama ili najboljim prijateljima kroz otvorenost, srdačnost, iskrenost ali i molbom. Dakako da se to ogleda u dlanovima koji su okrenuti jedan prema drugome. Pjesnik čiji će stihovi živjeti vječnim životom kojim žive i simboli, Dragutin Tadijanović, pisao je o rukama svoje majke, Michelangelove ‘Zore’, svojih djedova. Karl Marx je o rukama govorio kao o oruđu radnika da njima iskorištavaju sredstva za proizvodnju, dok je ruke buržoazije vidio kao one koje u sebi drže cjelokupnu povijest, te tako odlučuju o pobjedniku.

Ruke inače dočekuju druge ruke, rukuju se s njima, grle voljenu osobu, pozdravljaju mahanjem, odmahuju na šalu, plješću od sreće, dozivaju taksi ili nosača prtljage. Upravo je nevjerojatno koliko toga podsvjesno činimo koristeći ruke. Svi prepoznaju mahanje i na njega odgovaraju, pljeskanje se neće shvatiti kao znak uznemirenosti, niti će ispruženi dlan prema drugoj osobi biti viđen kao uvreda. Jasno nam je da geste naših ruku nisu ugrađene u naš genetski sustav. One su naučene, baš kao i njihova značenja, kroz socijalizaciju u određenom vremenu i prostoru, kroz tjelesno i duhovno, u kulturi, kroz sustav vjerovanja, te općenito radi opstanka i uravnoteženog ponašanja u određenom okružju.

Potrebe siromašnih obitelji i djece u Vukovaru jedan su od prvih interesa udruge Korektiv za unapređenje i koordinaciju aktivizma u lokalnoj zajednici iz Širokog Bijega. Utemeljitelji udruge, mladi intelektualci, vezuju se uz socijalno plemeniti projekt „Hercegovina Vukovaru“, kojim žele naglasiti socijalnu osjetljivost kroz zajedništvo među ljudima. Takva ideja predstavlja velik izazov u kojeg smo se i mi uključili. Skrb o zaboravljenima i siromašnima kroz volonterstvo trebalo je prikazati na jednostavan način. Zadržali smo se na Vučedolskoj golubici kao prepoznatljivom simbolu Vukovara i na ruke koje simboliziraju poštenje i plemenitost Hercegovačkog kraja. Mislimo da smo kombinacijom tih simbola uspjeli prenijeti poruku promatračima koje se poziva da se uključe u humanitarni projekt prikupljanja pomoći za siromašne obitelji i djecu u Vukovaru.

Jedna poslovica i izraz najbolje bi opisala ovaj vizualni identitet, Hercegovina bi trebala prema Vukovaru biti široke ruke. Drugim riječima, značenje bi bilo, Hercegovina budi darežljiva siromašnim Vukovarcima.