SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Tamo gdje slavuji pjevaju 17.05.11.

Slavuj (Luscinia megarhynchos) gnijezdo gradi tik uz tlo, obično skriveno u žbunju. Oprezan je i drži se skriven u gustišu. Odatle raskošno pjeva najčešće noću. Danju to čini samo ponekad ukoliko ga nitko ne uznemirava. Dakle... čini to isključivo gdje i kada on hoće. Jedno od mjesta koje je odabrao za svoje stanište poznato je izletište Borak nizvodno od izvora rječice Lištice, u Širokom brijegu u Hercegovini.

Slavuj ima neugledno smeđe perje (odozdo nešto svjetlije). Hrani se sitnim kukcima i paucima, te drugim beskralješnjacima. Svi slavuji zimu provode u Africi. U naše krajeve stižu obično u travnju. Tada je aktivni pjevač, udvara se ženkama i gradi svoju malu obitelj. Slavujka obično snese 4 -5 jaja iz kojih se izlegu mladunci. Prvih dana goli su i slijepi, no brzo rastu i dobijaju perje, pa za nekoliko tjedana već mogu letjeti.

Zbog neuglednog perje i njegove boje slavuj je gotovo 'nevidljiv', tako da njegov virtuozni pjev (biglisanje: riječ koja označava pjesmu slavuja kod svih slavenskih naroda) u predvečerje nekog prirodnog ambijenta, npr. izletišta Borak, djeluje božanstveno i natprirodno. Ali, kao što rekosmo, naš mali prijatelj neće nikada pjevati onda kada mi to želimo, njegova pjesma je oličenje spontanosti i nesvakodnevnosti i uživatelji je moraju doživljavati kao privilegiju, osobito u današnje vrijeme. Iako svi znamo da pjeva samo u proljeće, te tijekom lipnja ga možemo začuti sve manje i manje, misleći da je u kolovozu već napustio stanište; to nije točno. Oni su samo prestali pjevati i postali su tihi. Kako smo već rekli da su 'nevidljivi', nismo svjesni njihove prisutnosti.

Poznata vam je možda bajka o kineskom caru koji je neizmjerno uživao u poju svoga slavuja. Taj je bio toliko sretan što usrećuje prijatelja vidjevši mu suze u očima svaki put kada mu je biglisao. Jednog dana idila je prekinuta kada je kineskom caru njegov japanski pandan poslao suvremenu novotariju na poklon: prelijepog i modernog umjetnog slavuja koji se sav sjajio od bogatog materijala od kojeg je savršeno konstruiran. Na prvi pogled bio je neumoran, pjesmicu na koju je programiran mogao je ponavljati u nedogled i nikada se nebi umorio. Funkcionirao je 'na dugme' i bio je daleko od toga da je bio mušičav i nepredvidiv. Ukratko imao je sve komparativne prednosti da postane oficijelni carev uveseljivač.

Ne treba istaći da je 'sretna priča' kratko trajala i da je pobjedila ljepota prirode koju samo ona može dizajnirati. Neponovljiva i neočekivana u svakoj prigodi. Najsavršenija tehnika joj naravno ne može konkurirati, čak niti pod uvjetom da besprijekorno funkcionira ili nadomješćuje mnoge čovjekove potrebe. Proteza je ipak proteza. Sintetska glazba je samo imitacija pjesme. Takvo rješavanje ljudskih potreba samo je prividno i u konačnici je uvijek lažno. I šta onda ponuditi današnjem čovjeku?

Ne treba se truditi smišljati ništa novo, jer sve već postoji. Postoji rječica Lištica, postoji prelijepa priroda kroz koju ona protiče, postoji prelijepo izletište Borak u kojem žive slavuji. U konačnici postoji vrhunsko prirodno vino Borak koje samo čeka da ga pijete. Slažete li se da vam nije ponuđeno ništa novo? Sve to postoji, baš kako smo naveli. To smo vam pokušali reći ovim dizajnom.