SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Porez je ulaganje, a ne namet 30.08.11.

CRES (Centre for Regional Economic Studies / Centar za regionalne ekonomske studije) je utemeljen koncem 2009. kao I-NVO (istraživačka nevladina organizacija). Misija CRES-a je pružanje istraživačkih usluga vezanih za razvojne aspekte regionalnog razvoja, koji se mogu opisati kao 10i (istraživanja, inovacije, investicije, infrastruktura, informaciono-komunikacione tehnologije, izobrazba, industrija, ishrana, integracije i izvoz). Temeljne usluge CRES-a su istraživačke i konzultantske usluge. Vizija CRES-a je postati vodeći I-NVO u Jugoistočnoj Europi do 2020. Frontman Centra za regionalne ekonomske studije, profesor Vjekoslav Domljan je za ovu prigodu priredio jedan interesantan članak.

„Ako skrešete državni dug, državne rashode i poreze danas, neće imati rast za pet godina, nego danas.“ (dr. Adi Brender)

BH. vlasti su dovele oporezivanje do maksimalne točke oporezivanja. Više nije atraktivno biti u formalnom sektoru ekonomije ni radniku, ni poduzetniku, ni firmi, ni investitoru. Za sve njih je atraktivnije emigrirati u inozemstvo ili podzemlje. Profesor Laffer je na krivoj pokazao da je pri poreznoj stopi od 0 % porezni prihod ravan ništici. I da je pri poreznoj stopi od 100 % opet ravan ništici. Nitko nije lud raditi kad mu država uzima100 % dohotka. Onda je Laffer kazao da postoji porezna stopa kod koje su porezni prihodi maksimalni. Kad se porezna stopa povećava do te točke, porezni prihodi rastu. Kad se porezna stopa povećava preko te točke, porezni prihodi padaju. Primjerice, stopa poreza na dohotke veće od 300 000 $ je u SAD 1916. iznosila 7%, a porezni prihod 81,4 mln $. No, porezna je stopa na dohotke 1921. iznosila 77%, a porezni prihod iznosio 84,8 mln $. Porezni prihodi su ostali skoro isti, iako se porezna stopa povećala deset puta. Na Lafferovoj krivoj uvijek postoje dvije točke koje daju isti porezni prihod, primjerice 7 i 77%.

Zamislimo ekonomiju s jednim proizvođačem i jednim proizvodom. Primjerice, farmer je ubrao šipak i izvezao ga. Ispostavio je fakturu na 1 KM. Od te 1 KM država mu je uzela 15 feninga poreza na promet. Pošto proizvođač nema troškova proizvodnje, ostatak mu čini plaću. Dobija „na ruke“ 56 feninga, a državi pripada 29 feninga poreza na plaću. Od onoga što je proizvođač dobio tj. od tih 56 feninga uveze jedan kruh. Na to će mu država uzeti 8 feninga. Ostaje mu 48 feninga. Ako uključimo troškove korupcije za državnog službenika u iznosu od 4 feninga, ostaje mu 44 feninga. Od onoga što država u BiH uzima najviše odlazi na socijalu: 35%, potom na plaće 28% (na što treba dodati dohodak po osnovu korupcije), na robe (papir, mobiteli, benzin itd.) 22%, investicije 7%, subvencije 4%, kamate % te ostalo 5%. Dakle, malo vajde ima poduzetnik od onih 56 feninga koje mu uzmu što država, što državni službenici.

Fra Marijan Šunjić (1789-1860), provincijal i biskup bosanski, „najveći i najslavniji muž koga je Bosna u novije doba imala“ (J. J. Strossmayer), „dragulj zbog svoje visoke učenosti i moralnog karaktera“ (A. F. Hilferding), je ustvrdio – a takvoj osobi i njenom izračunu bi trebalo vjerovati - da kmetu ostaje „svega 35% od ljetine“. Dakle, sadašnje stanje u BiH je nešto bolje od onog od prije stoljeće i pol, iz doba fra Marijana. Profesor Laffer je učio, kako kaže, od znamenitog muslimanskog učenjaka iz 14. stoljeća, Ibn Khalduna i kasnije od Johna Maynarda Keynesa. A mogao je i iz taoističkih spisa iz slavne kineske civilizacije, koji su navodili i ovo:

„Kralj razgovara s duhovno razvijenim, pa pita: 'Što treba činiti kad država nema dovoljno novca za sve važne stvari? Razvijeni odgovora: 'Koristite stoljećima poznatu poreznu metodu uzimanja desetine od onoga što ljudi proizvede'. 'Ni dvije desetine nije dovoljno, kamoli jedna', odgovara kralj. 'Smanjite poreze, privolite ljude obrađivati zemlju i investirati u svoju zemlju. Tako ćete povećati prihode, smanjujući ih. Kad ljudi imaju dovoljno i država će imati dovoljno. Kad ljudi nemaju dovoljno, kako država može imati dovoljno? Suviše poreza je samonametanje poreznog ropstva jer se ne snaži one koji trebaju plaćati porez'“.

A za doba kriza valjalo bi čuti što je savjetovao Ali ibn Abi Talib (599-661), prvi šijitski imam i četvrti kalif Islamske imperije, u svom pismu upravitelju Egipta Maliku al-Ashtaru:

„Ako Vam se porezni obveznici žale na teške porezne namete, krizu... i ako su njihove pritužbe ispravne, smanjite poreze. Smanjenje treba pružiti mogućnost popravljanja stanja i olakšavanja problema. Smanjenje poreznih prihoda iz ovih razloga ne treba Vas žalostiti, jer je najbolje ulaganje vladara ono koje pomaže podanike u doba njihovih teškoća. Oni su stvarno bogatstvo zemlje i svako ulaganje u njih, u vidu smanjenja poreza, vratit će se državi u vidu boljitka njenih gradova i zemlje kao cjeline.“

BH. vlasti u doba krize ne smanjuju namete, nego ih povećavaju. Vlasti ne razumiju da će povećati porezne prihode daleko više proširenjem porezne baze nego jačanjem porezne discipline. I zemljama u kojima je porezna disciplina na većoj razini nego u BiH, postoji neformalna ekonomija, primjerice (u postotku bruto domaćeg proizvoda) u Švicarskoj (8%), Austriji (10%) ili Slovačkoj (18%). Trošenje poreznih prihoda na discipliniranje ljudi za posljedicu će imati ne samo traćenje prikupljenih poreznih prihoda, nego i ispadanje ljudi iz formalne ekonomije. I jačat će porezni pritisak na one koji preostanu u njoj. To stvara začarani krug, pri čemu se ravnoteža uspostavlja pri sve većim razinama nezaposlenosti, koja predstavlja temeljni ekonomski i socijalni problem bh. društva.

Profesor Thomas Rustici koristi dva primjera da objasni porezno ropstvo. Prvi je: Ratimir Umirovljenički otima 2 000 KM. Policajac ga uhvati. Ratimir biva proglašen kriminalcem i poslan u zatvor. Primjer drugi: Ratimir Umirovljenički glasa za političara koji predlaže uvođenje poreza od 2 000 KM mjesečno da bi se Ratimiru isplaćivala penzija. I političar biva izabran i porez uveden. Oba primjera uključuju uporabu sile. No, drugi primjer je znatno gori, jer se otimačina ne dešava jednokratno nego mjesečno. Ako odbijete platiti porez, porezna vlast to tretira kaznenim djelom. Sad je Ratimir Umirovljenički žrtva, a vi kriminalac. To je ono zbog čega se oporezivanje smatra ropstvom.

Ljudi ne drže uvijek pognutu svoju glavu pred vlastima. Postoje zapisi o poreznim pobunama, poreznim štrajkovima i obustava rada. Obuhvaćaju opise pobuna, od onih maglovitih u vjerskim knjigama, primjerice Knjizi izlaska. Povijesni izbori jasno naznačuju porezne pobune od one protiv egipatskog faraona, pa do skorašnje pobune u Obali Bjelokosti kada je predsjednički kandidat, sada predsjednik Ouattara pozvao građane da ne plaćaju poreze dok odlazeći predsjednik Gbagbo ne odstupi.

(prof. dr. Vjekoslav Domljan)

Uz ovaj članak prigodno predstavljamo vizualni identitet CRES. U cjelosti gledano, administrativni minimalizam primjetan je 'na prvu'. U kontekstu boje, jače odstupanje od strogosti tamno plavih birokratskih nijansi odaje pozitivnu pozadinu poslovanja i strategije kroz blagi cyan. Primjene logotipa na administrativnim materijalima, korporacijskim sredstvima i drugim elementima identiteta posve su minimalističke, a učahurene knjiga i olovka ponudile su izravan odgovor na profil djelatnosti.