SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Cekere je smart koristiti 16.12.11.

Kako bi rješile problem plastičnog otpada, zemlje Europske unije uvele su porez na plastične vrećice, koji pada na teret prodavača. Tako je, na primjer, u Irskoj njihova upotreba smanjena čak za 95%, a slična rejšenja prihvatila je i većina drugih zemalja. Ne znamo zašto nam naše prodavnice redovito nude plastičnu vrećicu iako raspolažu i papirnim (natronski fišeci)... valjda im se više isplati.

Činjenica je da se radi o složenom problemu globalno civilizacijske prirode i činjenica je da su podijeljena mišljenja kako riješiti problem zagađivanja pvc-vrećicama. Jedno svi znaju: plastična vrećica ne može se razgraditi niti za 400 godina. Možemo se upitati gdje će se navedena nalaziti u međuvremenu; vijoriće kao 'zastava sramote' (termin novinara Nijaza Abadžića) po dračama i grmlju, ili će biti 'zbrinuta' na nekoj deponiji. Ovo drugo je 'civilizirano', prvo nije. U oba slučaja ništa JOJ ne možemo.

Čak i da ne možemo ništa poduzeti u pogledu eliminiranja pvc-vrećice, vrijedno je istaći da bi mnogo napravili kada bi smo smanjili prekomjernu upotrebu iste. Podatke za bacanje plastičnih vrećica u našoj državi nismo našli, ali za ilustraciju koliko je problem težak, ovdje navodimo neke statističke pokazatelje iz susjedne nam Srbije. Tamo se godišnje u prirodu baci ili 'zbrine' oko milijardu i pol pvc-ljepotica. Dnevna potrošnja 'neophodnih' vrećica po stanovniku je 5 - 7 komada. Jezivo! A u nas... Samo se možemo upitati: koji bi nas to broj zadovoljio?

Diljem svijeta problem pvc-neophodnica rješava se na razne načine. Najčešće organiziranim prikupljanjem. Koliko smo shvatili takav vid 'rješenja' efikasan je samo u segmentu da nam ta neophodna stvarčica nije pred očima, organizirano je deponirana. U boljim slučajevima se primjenjuju neke tzv. recycling metode, ali obzirom da su skupe jasno je kakva im je budućnost. Nešto valjda kao kad tvornica-zagađivač ima sustav filtriranja koji djelimično sustavom filtriranja rješava navedeni problem, ali i to povremeno; jer... u praksi se redovno događa da se iz različitih 'opravdanih' razloga skupi i sofisticirani sustav povremeno isključuje. Mi znamo da je to skupo i ne trebaju nam nikakve izlike. Možemo samo zaključiti: mora postojati ekonomično rješenje.

Neke zemlje počinju favorizirati tzv. bioplastku! Njena proizvodnja je skupa, mada neki izvori potvrđuju da se, navodno razvojem novih tehnologija, već proizvode vrećice od bioplastike koje mogu konkurirati onima od pvc-a. Iskreno rečeno ne znamo od čega se proizvodi bioplastika. Nadamo se da nije od nekih sirovina (šećer, žito...) potrebnih prehrambenoj industriji, jer ovako rješavanje problema na globalnoj razini zna napraviti još veće štete. Navodimo samo primjer proizvodnje tzv. 'biogoriva' od kukuruza ili šećerne trske. Kada se zaključilo da je navedena proizvodnja isplativa, u kratkom vremenu su se javile nuspojave u obliku nestašice ili povećane cijene biljke kojom su se hranile čitave populacije ljudi na našem planetu.

Zato se u ovom članku pitamo, što učiniti? Da li se vratiti u prošlost kada plastika nije postojala. Svatko će reći: to nije moguće! Mi se slažemo, ali ne baš u cjelosti. Ipak postoje stvari gdje smo pretjerali. PVC-VREĆICA je jedna od njih. Umjesto 7 komada dnevno možemo broj svesti na jednu ili dvije. Naravno možemo imati i cekere i torbe za višekratnu upotrebu i pvc-vrećicu nikada ne moramo upotrijebiti. Ceker i torba mogu biti i biorazgradivi, npr od platna, i tada smo učinili pravu stvar.

  • Platneni ceker vas definira kao svjesnog pojedinca
  • Platneni ceker je možda mali doprinos očuvanju okoline, ali vam pomaže daa pozitivno utječete na druge
  • Platneni ceker je pravi hit u svijetu, omogućava vam da budete u trendu
  • Platneni ceker može nositi daleko više tereta, dakle pouzdaniji je
  • Platneni ceker traje mnogo duže od... neću spominjati ime
  • Platneni ceker se razdrađuje za svega par godina
  • Platneni ceker super je poklon za svakoga, neka bude i vaše glavno korporativno sredstvo