SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

The End 23.02.12.

Fotografski gigant Eastman Kodak priprema se za bankrot, ukoliko propadnu zadnji pokušaji za prodaju 1100 patenata. Na žalost, to je više nego izvjesno jer navedenu ponudu ne mogu ostvariti još od ljeta prošle godine. Propast ove kompanije, stare 131 godinu tako je neizbježna, jer je celuloidnoj traci, njenom glavnom proizvodu, došao kraj. Razvoj digitalnih foto-aparata i transfer fotografije putem interneta stavio je Kodak u virtualnu (nestvarnu, neaktualnu) poziciju. Njen glavni proizvod danas više nitko ne treba.

U prošloj godini vrijednost Kodakove dionice pala je za gotovo 80%, a u ovoj dosegla je vrijednost manju od jedan dolar i ako takav trend ostane nepromjenjen u narednih šest mjeseci, Njujorška burza će ih isključiti iz ponude. Razmjere kraha nisu male. U posljednjih 12 godina kompanija je izgubila nevjerojatnih 95% vrijednosti. Iako je izgledalo da budućnost Kodaka leži u proizvodnji printera, u trećem kvartalu prošle godine zabilježili su gubitak od 222 milijuna dolara. Trenutačni dugovi firme iznose 6.75 milijardi dolara. A tek nešto više od pet milijardi vrijednost je Kodakove imovine, navedene u zahtjevu za stečaj.

Stoljetnoj kompaniji, svjetskom sinonimu za film, nije pomogao niti čuveni Antonio Perez, jedan od tvoraca buma Hewlett-Packarda. Iako je pokrenuo različite aktivnosti, potezi kompanije pokazali su se promašenima jer se preskupi film prestao prodavati i u Kodaku nisu više uspjevali udovoljavati obvezama prema dobavljačima i vrlo velikoj umirovljeničkoj populaciji. Od 1988. Kodak je broj zaposlenika sa 145 300, do danas smanjio na 19 tisuća. Ništa nije pomoglo i direktor Perez je samo napravio gubitak od sedam milijardi.

A Kodak je dio povijesti naše civilizacije i naše kulture. Vjerojatno ne postoji nitko na našem planetu tko nema jedan Kodakov proizvod, makar tek jednu fotku na Kodakovom foto-papiru. Iako se foto-materijali koriste i danas, svima je jasno da je došao kraj… The End.

Što se tiče marketinške komunikacije, celuloidna filmska vrpca još davno je ušla u vječnost. Ona će uvijek postojati. Ne samo danas, kada se definitivno izbacuje iz upotrebe, već i sutra: kada budu živjele generacije koje je nikada nisu vidjele, niti dotaknule... živjet će kao simbol jedne umjetnosti, ovjekovječene u riječi film. Kraju jedne romantične ere, posvećen je plakat ovogodišnjeg, ne slučajno trinaestog, Mediteran Film Festivala u Širokom Brijegu.