SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Stoljeća jednoga grada 10.05.12.

Grad Stolac i stolačko područje svojim mediteranskim ozračjem, dubokom plodnom zemljom, vodom, blagom klimom, osunčanim nebom i pitomim Dubravama između Stoca i Čapljine privlačili su ljude od davnih prapovijesnih vremena. Iliri, grčki trgovci, rimski veterani, istočno-gotske vojskovođe, slavenski župani, osmanski begovi, venecijanski plaćenici, austrougarski službenici te mnogi poklonici stolačkih vedrina i svježina uz rijeku Bregavu ostavili su ovdje svoje tragove: gomile i gradine, imena na kamenim pločama, oporuke za radoznale ljude koji će za njima doći.

Kad stignete u Stolac, iz bilo kojeg pravca, posebice nakon surovoga pejzaža s istoka, dočeka vas neuobičajeno zelenilo, osvježi val vodenoga modrila, bijeli kameni zidovi, vedro nebo, vreli kamen, uredni vinogradi, divlji šipci, masline i drugo mediteransko raslinje. Pjesnici su domišljali uzrok stolačke ljepote u ljubavnom zagrljaju stolačkoga zaštitnika Hrguda i plahovite namiguše Bregave. Stolac i stolački kraj kao ljudsko stanište postoji već petnaestak tisuća godina. Prvi poznati podatak za naziv Stolac pojavio se tek u 15. stoljeću (7. svibnja 1420.), te se do tada razvoj imena Stoca prati kroz nekoliko naziva za današnji grad Stolac ili gradske utvrde nastale u blizini današnjega grada Stoca.

Najstariji naziv koji je zabilježen za gradsku utvrdu nastalu na području današnjega grada, ili u njegovoj samoj blizini, jest Daorsoi, odnosno Daorson, ilirski grad u selu Ošanići povrh današnjega Stoca (IV.-III. stoljeće p. n. e.), zatim rimski municipij Dilluntum, pa castrum Vidoskij i loco dicto Stolaz, pa Vidosich, Vidoški grad, osmansko mjestašce Iliče i Istolče, potom Vidoška, i konačno današnji naziv grada Stolac.

Rijetki su gradovi, kod nas i u široj regiji, s tako brojnom i kvalitetnom, kulturnom ostavštinom, od prapovijesti do danas. Paleolit je predstavljen prvim poznatim ljudskim staništem na ovom području. U polupećini Badanj je otkrivena gravura u stijeni s prikazom konja gledanog s desnog boka. Datirana je u 12500 godinu pne. Ovaj petroglif (slika na stijeni) je poslije francuskih, španjolskih i talijanskih, četvrto nalazište takve vrste u svijetu, odnosno najstariji spomenik paleolitske umjetnosti u jugoistočnoj Europi. Preko mezolitika koji je u stolačkom kraju zastupljen sa značajnim nalazima, dolazi razdoblje neolitika, koje je u sklopu mediteranskoga razvoja predstavljeno kroz impresso kulturu starijeg neolita, zastupljenu naseljima neoličana i njihovom keramografijom, kada su zemljane posude bile tako ukrašavane da predstavljaju vrhunske domete onoga razdoblja. To potvrđuju nalazi danilske i hvarsko-lisičićke kulture u stolačkom kraju, gdje se na lokalitetu Čairi nalazi značajno nalazište danilske kulture, proširene na istočnoj jadranskoj obali u tom vremenu. Današnja stolačka gradska jezgra nastala je na neolitskom naselju Čairi na kojem se kasnije, u brončanom razdoblju, razvilo veliko naselje koje pripada mediteranskom kompleksu obilježenom impresso cardium keramikom.

Sustavna arheološka istraživanja eneolitika (bakarnog razdoblja) stolačkog kraja potvrdila su intenzivnu nastanjenost područja u vrijeme oko 2000. godine pne, kada je ovdje razvijen tzv. jadranski tip ljubljanske kulture koja je u ukrašavanju zemljanih posuda postigla najveća umjetnička dostignuća. Od ovoga vremena stolački kraj je postao zemlja kamenih gomila-tumula i utvrđenih naselja na brdima - gradina. U tom razdoblju dominira dvojaki gradski tip naselja: s fortifikacijama i bez fortifikacija. Na mjestu neolitskog naselja Čairi, nastalo je u brončanom razdoblju ljudsko stanište s kružnim zidom. Ovaj će lokalitet kasnije poslužiti kao nekropola antičkom gradu na lijevoj strani rijeke Bregave što svjedoči o kulturnom kontinuitetu spomenute lokacije.

Željezno doba i ilirski helenizam u Stocu je predstavljen glavnim gradom plemena Daorsi i najznačajniji je kulturni centar staroga vijeka u Hercegovini. To je naselje mediteranskog gradskog tipa s osnovnim elementima helenističke gradske civilizacije, odnosno “ilirskog helenizma”. Značaj “bosanskohercegovačke Mikene” kako mnogi nazivaju Daorson naglašava megalitski zid dugačak 60, a debeo 4 metra, sastavljen je od velikih trapezastih kamenih blokova, podignut u posljednjoj četvrtini 4. ili prvim desetljećima 3. stoljeća p. n. e. Novčići s natpisom “Daorsoi” ili “Daorswi” (na aversu novčića nalazi se lik mladolikog vladara, a na reversu predstava trgovačkog broda, pronađeno ih je ukupno devet), skulpture, brojni ulomci fine grčke keramike te natpis “Pin(es)” na jednom brončanom šljemu svjedoče o visokom stupnju razvijenosti helenističke umjetnosti, o poznavanju i uporabi alfabeta te o povezanosti ovoga kraja sa zemljama Mediterana (srednja i južna Italija), posebno s Grčkom, kao i o onovremenim oblicima međusobne razmjene dobara. Stolački kraj, tadašnji daorski teritorij, bio je periferni dio helenističkoga svijeta. Bez obzira na tu činjenicu, može se zaključiti da je razvoj kulture dosegao gotovo iste standarde kao i u drugim krajevima helenističke kulture, od Grčke i Male Azije do Albanije i južne Italije ili južne i srednje Dalmacije. Najbolja potpora toj tvrdnji jest megalitski zid na Gradini u Ošanićima, jedan od najimpresivnijih obrambenih sustava helenističkoga doba na Sredozemlju.

Većina daorskih gradinskih naselja, u antici je napuštena u skladu s običajem da se gradske naseobine premještaju s uzvisina u ravnicu pa se nova rimska uprava organizira u Diluntumu, (današnjem gradu Stocu) s nekropolom, mauzolejem, hramovima i mozaicima. Antički je Stolac nastao u 1. st. što se vidi iz natpisa “Tito Flavio Blodi filio Plasso patri...” na kamenom cippusu iz doba Flavijevaca nađenom u južnom dijelu grada. Kasniji pronađeni natpisi svjedoče da je Stolac bio u to vrijeme postaja beneficijara, tadašnjeg organa javne sigurnosti u rimskoj municipalnoj vlasti. Natpis “locus datus decreto decurionum” koji svjedoči da je tadašnjem mjestu dan status municipia također je od velike važnosti, kao i prometnice koje su od Salone, Narone, Epidaurusa preko Dilluntuma povezivale Jadransku obalu s panonskom nizinom i Podunavljem.

I sve tako do današnjih dana. Ovaj tekst i fotografije su tek manji dio sadržaja iz vrijednog "Kulturno-povijesnog vodiča Stoca", ovih dana dizajniranog u našoj agenciji. Publikaciju je uredio Željko Raguž, većina fotografija su Marka Raguža, a publikacija je izišla u izdanju udruge građana “Partnerska grupa” Stolac.