SMART/RAGUŽ&BARBARIĆ DESIGN

Carska vina 18.03.13.

U povijesti nije bilo mnogo država koje povjesničari nazivaju carstvima, i pojedinih vladara koji su se nazivali carevima. U jednome od njih od 1878. do kraja 1. svijetskog rata smo o mi živjeli. Ta imperija zvala se Austro-Ugarska i na čelu joj je bio car Franz Jozeph I.

Car (od latinskog caesar) je vladar, odnosno državni poglavar u državi koja je po uređenju carstvo. Ova se titula obično prenosi naslijeđivanjem i smatra se višom od kraljevske. Car vlada nad puno zemalja i naroda, uključujući eventualno i njihove kraljeve. Jedini nositelj te titule danas je japanski poglavar Akihito.

Zanimljivo je spomenuti i kako su narodi zapada Europe svoje nazive za cara izvlačili pretežito iz naslova "imperator" (imperatore na talijanskom, imperador na španjolskom, empereur na francuskom, emperor na engleskom), a narodi istoka iz imena "caesar" kojim su rimski carevi isticali povezanost s prvim i povijesno najvećim među njima, Julijem Cezarom. U slavenskim se jezicima tako koriste nazivi "car" i "cesar", a u njemačkom "Kaiser". Iznimke su na istoku Rumunji (imparat), Albanci (parandor, mbret) te Grci (autokratoros, basileos).

Kao što smo rekli, u povijesti nije bilo mnogo carstava, i careva. U nekim slučajevima samo je jedan moćni vladar okupio mnogo zemalja pod svojom vlašću i proglasio se (ili su ga drugi proglasili) carem, da bi ubrzo nakon njegove smrti ta titula nestala (ili ostala samo formalna), a tako ujedinjene zemlje najčešće su se ponovno razjedinile. U Starom vijeku jedan je takav primjer Akadsko carstvo u Mezopotamiji.

Carstvo u pravom smislu riječi je država kojom vlada više generacija careva i koja se održala stoljećima. Svi carevi u Europi pozivali su se, neposredno ili posredno, na nasljeđe Rimskog carstva i prvog imperatora Gaja Julija Cezara. U IV. stoljeću ono se podijelilo na Istočno i Zapadno. Nakon pada Zapadnog carstva, Istočno Rimsko Carstvo nastavlja postojati te se postupno helenizira i pretvara u Bizantsko carstvo. Na nasljeđe Bizanta kraće vrijeme su se pozivali vladari Bugarske i Srbije, koji su se proglasili carevima. Kasnije, nakon pada i Bizanta pod tursku vlast, naziv cara s Ivanom IV. Groznim preuzimaju vladari Rusije, tvrdeći za sebe da predstavljaju "Treći Rim".

Na Zapadu, godine 800. papa dodjeljuje titulu cara Karlu Velikom. Kasnijom podjelom carstva među njegovim nasljednicima, Francuska se izdvaja u zasebnu državu te nastaje Sveto Rimsko carstvo, često s dodatkom "njemačkog naroda" u nazivu. Ono se održalo do početka XIX. stoljeća, kada je Napoleon, pripremajući vlastito ustoličenje, dokinuo taj drevni carski naslov. Na njihovom nasljeđu, carevi su od tog vremena i vladari Austrije, odnosno Odnosno Austro-Ugarske do 1918. Sam Napoleon proglasio se 1805. carem Francuza, no njegovo carstvo nije nadživjelo poraz u Rusiji 1814. Bonaparte je 1815. konačno poražen i zatočen na otoku Sveta Helena gdje i umire 1821. Na legendi o Napoleonu Velikom, njegov će se nećak, Louis Napoleon Bonaparte, uspeti na vlast u Francuskoj nakon veleprevratničke 1848., isprva kao Predsjednik Republike, a od 1852. kao novi car. Njegova vladavina, poznata i kao "Drugo Carstvo", završena je svrgnućem nakon poraza od Pruske kod Sedana 1870.

Na ruševinama Drugog (francuskog) Carstva rođeno je potom (u Versaillesu, 1871.) drugo Njemačko carstvo na čelu s pruskim kraljevima. Posljednji od ta tri cara, Viljam II. iz kuće Hohenzollern-Sigmaringen, odrekao se carske krune nakon poraza u Prvom svjetskom ratu te je ostatak života do smrti proveo u izbjeglištvu u Nizozemskoj.

Rusko je carstvo nastalo širenjem Moskovske države, a sam naslov "cara" vladari prisvajaju od Ivana IV. Groznog, iako je tek Petru I. Velikom i međunarodno priznat taj naslov nakon pobjede nad Švedskom. Carstvo koje se u međuvremenu proteglo od Baltika do Vladivostoka nestalo je u revoluciji 1917. Nešto južnije, nakon obnove nezavisnosti Bugarske, novi vladari Ferdinand I. i Boris II. iz kuće Sachsen-Coburg obnovili su naslov "Cara Bugara", iako druge zemlje tog vremena nisu tu titulu priznavale istinski carskom nego tek kraljevskom. Carstvo je nestalo u vrtlogu Drugog svjetskog rata nakon iznenadne smrti Borisa II., sovjetske okupacije i izgona malodobnog Simeona II. nakon proglašenja republike. Simeon će se nakon promjena na istoku vratiti u Bugarsku te postati predsjednik vlade od 2001. do 2005.

Naravno, bilo je još careva i carstava, osobito na istoku. Mi smo se u ovom prikazu odlučili za ona "naša", jer smo i mi dio jedne carske povijesti. Baš kao i naš klijent, obitelj Vasilj iz Međugorja, koja već više od decenije uspješno proizvodi i plasira Carska vina. Iako se radi o vinima čije je pakiranje već poodavno dizajnirano u našoj agenciji, a brand je Carska vina u međuvremenu postao jedan od najtraženiji na domaćem tržištu, naš klijent nije želio ostati na tome. Protekle jeseni i proljeća zaokružio je svoju brand priču novim dizajnom svojih vrhunskih vina.